Najčešće pogreške koje hipnoterapeut može napraviti

Najčešće pogreške koje hipnoteraput može napraviti

Posljednjih godina hipnoterapija je postala vrlo popularna metoda za liječenje anksioznosti, depresije, fobija, traume i izgaranja. Ipak, uspjeh terapije ne ovisi prvenstveno o primijenjenoj tehnici, nego o kvaliteti terapeuta. U nastavku navodim neke od pogrešaka koje najčešće primjećujem kod hipnoterapista.

1. Davanje savjeta umjesto istraživanja klijentovog svijeta

Početnici često misle da terapeut mora znati odgovore. U stvarnosti, međutim, terapeut ne liječi klijenta tako što mu govori što treba raditi – njegova je uloga stvoriti siguran prostor u kojem klijent može doći do dubljeg razumijevanja sebe. Najtrajnije promjene nastaju kada uvid proizlazi iz samog klijenta, a ne izvana.

2. Uvjeravanje klijenta

Hipnoterapija nije rasprava, niti se radi o uvjeravanju. Ako terapeut pokuša dokazati klijentu da griješi, često se susreće s još većim otporom. Mnogo je učinkovitije voditi klijenta postavljanjem pitanja i istraživanjem njegovog iskustva, jer kad osoba nešto doista sama uvidi, promjena više ne zahtijeva uvjeravanje.

3. Razmišljanje o tehnikama umjesto slušanja

Ovo je jedna od najčešćih pogrešaka. Dok klijent govori, terapeut već u mislima preispituje koju tehniku upotrijebiti, hoće li izvesti regresiju, koja bi indukcija bila najbolja ili što je najnovije naučio na seminaru. Rezultat je da, iako klijent govori, terapeut ga zapravo ne sluša. Najbolji terapeuti ne slušaju kako bi odgovorili, već kako bi doista razumjeli osobu pred sobom – i tek iz tog razumijevanja spontano proizlazi ispravna intervencija.

4. Nepovjerenje vlastitoj intuiciji

Nakon godina prakse terapeut počinje primjećivati stvari koje se ne mogu naučiti iz knjiga: promjenu u glasu, promjenu u disanju, napetost u tijelu, pauzu između riječi. Sve to vodi terapeuta mnogo više nego bilo koja unaprijed pripremljena tehnika. Intuicija, međutim, nije ništa mistično – ona je rezultat tisuća sati kvalitetnog rada s ljudima.

5. Ophođenje s klijentima koji nisu spremni na promjenu

Ponekad klijent dolazi na terapiju zato što ga je tamo poslao partner, roditelji ili poslodavac. Ako ta osoba sama nema istinsku želju za promjenom, terapija obično ne uspijeva ostvariti svoj puni potencijal. Uloga terapeuta je prepoznati spremnost klijenta i, gdje je potrebno, pomoći mu da prvo razvije svoju unutarnju motivaciju.

6. Rad unutar pogrešnog terapijskog okvira

Hipnoterapija nije usluga u kojoj terapeut nešto radi klijentu – to je suradnički proces. Ako terapeut na početku ne uspostavi jasan okvir, to može dovesti do nerealnih očekivanja, ovisnosti ili razočaranja. Dobar terapijski okvir znači da i terapeut i klijent razumiju cilj, svoje odgovarajuće obveze i kako će se proces odvijati.