Sindrom izgaranja – dijagnoza ili prirodan odgovor na život bez unutarnjeg kontakta?

Izgaranje je jedan od najčešće navođenih problema s kojima se ljudi danas suočavaju. Obično se opisuje kao stanje fizičkog, emocionalnog i mentalnog iscrpljenosti povezano s kroničnim stresom. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definira sindrom izgaranja kao sindrom povezan s kroničnim stresom na radnom mjestu koji nije uspješno riješen.

Ipak, u stručnim krugovima i dalje se raspravlja o tome predstavlja li sindrom sagorijevanja zasebnu dijagnozu ili je to prvenstveno skup simptoma povezanih s kroničnim stresom, depresijom, anksioznost i produljeni unutarnji sukob.

Neki istraživači ističu da granice između izgaranja, depresije i kroničnog emocionalnog iscrpljenja često nisu sasvim jasne. To postavlja pitanje je li burnout doista zasebno medicinsko stanje ili je prije svega prirodna reakcija tijela na život koji je dugoročno u suprotnosti s unutarnjim potrebama, vrijednostima i osjećajem svrhe osobe.

U svojoj kliničkoj praksi često primjećujem da izgaranje nije samo posljedica velikog opterećenja poslom, nego prije svega dugotrajnog unutarnjeg sukoba. Osoba može godinama obavljati posao ili voditi stil života koji je interno iscrpljuje, pritom potiskujući osjećaje frustracije, tuge, osjećaj besmisla, bespomoćnosti ili unutarnjeg otpora.

Ovi osjećaji se postupno nakupljaju u tijelu dok se ono ne osjeća teškim, umornim i iscrpljenim energijom.

S druge strane, često vidimo da ljudi koji rade nešto što ih istinski nadahnjuje mogu naporno raditi i provoditi duge sate bez da ih to iscrpi; zapravo, to im često daje osjećaj energije, svrhe i unutarnje vitalnosti.

Ovo postavlja važno pitanje: je li to samo posao koji iscrpljuje čovjeka ili je to prvenstveno dugotrajna psihološka otuđenost od samog sebe?

Psihološki i fizički ciklus sagorijevanja

Nedavna istraživanja sugeriraju da sindrom izgaranja uključuje složenu međuigru čimbenika:

• emocionalni iscrpljenost

• gubitak osjećaja kontrole

• smanjena intrinzična motivacija

• i dugotrajni psihološki stres.

Kada osoba dugo zanemaruje svoje unutarnje osjećaje i potrebe, tijelo postupno ulazi u stanje kronične napetosti. Pojavljuju se sljedeći simptomi:

• osjećaj težine u tijelu

• smanjena motivacija

• gubitak životnosti

Um i tijelo počinju stvarati začarani krug. Misli o stresu i bespomoćnosti utječu na tijelo, a tijelo potom pojačava osjećaj iscrpljenosti kroz osjećaje umora i napetosti.